Svaki ljubitelj košarke zna da je ovaj sport prepun zanimljivosti, od samog nastanka, pa sve do danas. Košarku je, nakon dva neuspješna pokušaja, izmislio Kanađanin James A. Naismith (1861-1939.), nastavnik tjelesnog odgoja na koledžu u Springfieldu (Massachusetts, SAD). Njegova namjera bila je da svom školskom ragbi timu omogući trening u dvorani za vrijeme zimskih mjeseci. Polazeći u početku od raznih modifikacija ragbija, Naismith se na kraju odlučio za sasvim novu igru ubacivanja lopte u koš.
Koš je u početku bio postavljen na podu dvorane, a u igri je sudjelovao veliki broj igrača, koji su loptu nosili, bacali i kotrljali, nastojeći da je ubace ili spuste u koš. Lopta je bila ista kao kod ragbi igrača, jajolika, što je pri ovakvom načinu igre stvarala gužvu oko koša, pa je kasnije broj igrača smanjen. Jajolika lopte bila je zamijenjena okruglom, nošenje lopte je zabranjeno, te je uvedeno njeno “vođenje” jednom rukom. U toj fazi obogaćena je tehnika rukovanja loptom, pa je igra postala življa, ali još uvijek nedovoljno privlačna.
Bilo je teško postići pogodak zbog toga što su dimenzije koša bile veoma male i što su ga igrači mogli s lakoćom zakloniti. Igra je bila i gruba, jer se igrači nisu lako oslobađali navika iz ragbija, u kojem je dopušteno obuhvaćanje protivnika rukama. U daljnjem razvoju igre, koš je podignut uvis i pričvršćen na ogradu balkona gimnastičke dvorane. Time je bacanje u koš bilo olakšano, iako je tehnički postalo složenije.
Igra je postala zanimljivija i za publiku, koja je mogla pratiti postizanje pogodaka. Kako je publika na balkonu, ako je bila do samog koša, ponekad ometala ubacivanje, iza koša je postavljena zaštitna ploča. Igrači su odmah opazili da se sad pri bacanju u koš lopta može prethodno odbiti od ploče, što je pridonijelo novom bogaćenju tehnike bacanja.
Ona se neprestano usavršava i dopunjava, tako da upravo bacanje lopte u koš i velik broj pogodaka pri dobroj igri pojačava zanimanje igrača i publike. U novoj je igri, naposljetku, bio zabranjen svaki dodir s protivničkim igračem, a težište obrane stavljeno je na sprečavanje navalnih akcija, naročito u fazi bacanja lopte na koš ili na presijecanje putanje lopte u fazi njenog dodavanja između protivničkih igrača.
Pošto je Nasmith u decembru 1891. godine sa svojim studentima demonstrirao novu igru u Springfieldu, ona je dobila ime basketball. Od tada se basketball naglo širio u SAD-u. Naredne godine održane su prve košarkaške utakmice između ekipa raznih koledža, a od 1897., održavaju se takmičenja za prvenstvo SAD-a u organizaciji Amaterske atletske unije (AAU – Amateur Athletic Union).
Od početka 1892., košarku igraju i ženske ekipe, i to na početku samo na koledžima. Međutim, već na prijelazu stoljeća košarka je za američke žene postala najpopularnija sportska igra. Iz SAD-a se širila u ostale zemlje svijeta: Brazil (1890.), Kinu (1892.), Filipine (1898.), Japan, Perzija i Australija (oko 1900.). U Europi su širenju košarke mnogo pridonjele vojne jedinice SAD potkraj završetka Prvog svjetskog rata i neposredno poslije njegova završetka. Iz Springfielda je košarku u Francusku donio M.B. Rideut (1893.). Na ženskom koledžu u Londonu igrala se 1895., a prvi seminar za žensku košarku održan je u Njemačkoj 1897. godine. Zaslugom nastavnika tjelesnog odgoja Jaroslava Karaseka, u Češkoj se iste godine igra košarka na realnoj gimnaziji u Visoke Myte.
Godine 1905., osnovan je u Petrogradu klub, koji 1906., ima 4 ekipe, a 1909., odigrao je i utakmicu sa YMCA iz SAD-a. Ta utakmica smatra se prvom međunarodnom utakmicom u košarci. Broj međunarodnih utakmica raste. Godine 1922., odigran je međunarodni turnir za ženske ekipe u Monte Carlu.
Međunarodnu kontrolu košarkaških takmičenja imala je do 1928., Komisija za igre loptom IAAF (Međunarodni amaterski atletski savez), kada kontrolu preuzima IAHF (Međunarodni amaterski rukometni savez), odnosno njegova Komisija za košarku. Međunarodni košarkaški amaterski savez FIBA (Federation Internationale de Basketball Amateur) osnovan je 18. juna 1932. godine u Ženevi. FIBA je donijela jedinstvena pravila igre za sve svoje članove, te preuzela kontrolu nad organizacijom službenih međunarodnih takmičenja.
Godine 1934., košarka je uvrštena u obavezni program Olimpijskih igara, pa je 1936., održan olimpijski turnir uz sudjelovanje 13 nacionalnih reprezentacija. Iste je godine u FIBU primljena i tadašnja Jugoslavija. Ženska je košarka uvrštena u program Olimpijskih igara tek 1972. godine. Prvenstvo svijeta za muškarce odvija se od 1950. godine. Prva prvenstva svijeta za žene organizirana su 1924., u Parizu i 1930., u Pragu. FIBA organizira prvenstvo svijeta za ženske ekipe od 1953. godine.
Izvor: Povijest.net